Cro Art ČETVRTKOM

Kada vas ubuduće upitaju što radite četvrtkom predvečer, odgovorite im da ste u CroArtu, u Gajevoj. Četvrtkom od 18 do 20 sati uvijek ćete naći nekog iz kluba za razne informacije koje eventualno trebate, a nadamo se nakon što svi steknemo naviku četvrtka da ćemo učestalo razgovarati o fotografiji i mnogim drugim zanimljivim temama.


IZ ARHIVE

MARIJA BRAUT
U CRO ART PHOTO KLUBU

18. 02. 2010. održana je projekcija filma o Mariji Braut "Marija hoda tiho" te razgovor s umjetnicom nakon projekcije.

Malo je fotografa koji 40 godina tako zdušno bilježe mijene Zagreba kao 80-godišnja Marija Braut. Tom samotničkom, kako kaže, vještičjem pozivu, posvetila se nakon što je napustila obitelj, muža i dvoje djece, u 38. godini.

Tko je Marija Braut?

Učeći u atelijeru Toše Dabca brzo je opravdala povjerenje velikog majstora. No tko je zapravo Marija Braut, taj dobri duh usidren u Zagrebu, tko se zapravo krije iza fotoaparata? Dokumentarni film kreće upravo za tim pitanjem. Neprestanim praćenjem svjedoči o Mariji kao velikoj emociji, kao životu koji živi svoju umjetnost. Njezina nadasve zanimljiva biografija puna je nevjerojatnih likova i događaja, tragedija i uspjeha.

Nakon svega, ona ni danas ne odustaje od svojih rituala – svaku večer nakon šetnje gornjogradskim uličicama uz omiljeno "malo bijelo sa santom leda" i dim cigarete pretresa dnevne događaje u svojim najdražim kafićima. Njezina zadivljujuća svježina, optimizam i lucidnost, a prije svega uzbudljiva biografija tema su dokumentarca koji je ove godine prikazan u natjecateljskoj konkurenciji Liburnija film festivala u Ičićima te na Filmskom festivalu podunavskih zemalja u Vukovaru.

Dokumentarni film "Marija hoda tiho" (43 min.)
Redatelj: Marko Stanić
Scenaristica: Paula Bobanović
Kamerman: Denis Lepur
Producentica: Đurđica Božić

RAZGOVOR SA MARIJOM

Tijekom radnog dogovora oko projekcije došlo je i do ovog čavrljanja o i oko nastanka filma. Pošto o Mariji već sve znamo, a film će nam reći još puno više nadam se da će Vam ovo poslužiti kao dobar uvod.

Kako je došlo do suradnje?

Ideja je potekla od autora filma koji su željeli da budem ono što jesam. Pričajući kroz razgovor se oblikovala ova pomalo okrutna životna priča ali istinita. To je moja priča, to sam ja. Njima nije trebala glumica već osoba – stvarna.

Nikada do sada niste se nikom otvorili na ovakav način, otkrili do kraja svoju intimu?

Do toga je došlo spontano. Oni su dvije godine tražili pogodnog sugovornika za takav dokumentarac. Razmišljali su o meni ali nisu me imali odmah hrabrosti pitati. Potrajalo je dok nisu došli do mene. Željeli su dokumentarac koji nije tipičan već zadire u intimu a ja sam na to pristala.

Koliko je trajalo snimanje?

Skoro dvije godine. Nije to bilo sad i odmah kao napraviti domaću zadaću. Bilo je to kao odmotavati film... pričati priču. Bilo je tu kiše, samoće, sunca...
Marko mi je rekao: „Već dvije godine živim s Vama!“

Jeste li zadovoljni obavljenim poslom?

Jesam! Nisam zadovoljna sa samom sobom, ali tko je? Ali tak' je kak' je... Niš' ne mogu promijeniti!

Da možete, biste li mijenjali svoje odluke koje ste donosili u životu?

Ne bih skrenula lijevo nego desno ili obratno. Bih! I da počnem pisati memoare ne bih mogla stati pisati ni na trenutak. Ostala bih kao Amarcord... bez početka i završetka. Jedino važno je da imam Ranku, unuke i dobrog zeta.

Da li ste zadovoljni što je projekcija filma upriličena i u Cro Art Photo klubu koji nastavlja izlagačku tradiciju Galerije Badrov i okuplja ljubitelje fotografije?

Naravno da jesam iako mi je strašno žao što Galerija Badrov više nije galerija fotografija. Mislim da su fotografi ali prvenstveno Grad izgubili reprezentativan izložbeni prostor. Cro Art Photo klub je lijepo, intimno mjesto ali Galeriju Badrov ne mogu prežaliti. Ne mogu vjerovati da Grad za to nije imao sluha.

Razgovarala: Nikica Badrov
.